Za pisanje je neophodno bogatstvo, svejedno, bilo to u Srbiji ili Njujorku. Ne verujem, više, u pisce koji su siromašni. I ne verujem više u pisce koji su ružni. Pišući ovaj roman u Budimpešti, shvatio sam da je u Srbiji mnogo takvih. Loš „outfit“ naših pisaca često mi izaziva dijareju. To što ima pametnih i ružnih, ja ih vidim u plastenicima gde jagode rastu. Ali, multi-tasking je fancy i ja ne vidim ništa loše u tome, čak ni lošu literaturu
Continue reading SLOBODAN ILIĆ, KNJIŽEVNIK: Spagetti a la Belgrado