U odnosu na Prvu vojvođansku konvenciju, održanu pre više od dve i po godine u Subotici, Drugu vojvođansku konvenciju, koja se dešava danas u Novom Sadu, organizuje više političkih stranaka i nevladinih organizacija. Međutim, kvantitet po definiciji ne označava i napredak – ovoga puta primetno je odsustvo sa Konvencije dve najprominentnije vojvođanske partije – Lige socijaldemokrata Vojvodine i Saveza vojvođanskih Mađara (mada su obe stranke na početku podržale ideju o održavanju ovog “svevojvođanskog skupa”), ali i odsustvo drugih manjinskih partija, ako izuzmemo Asocijaciju vojvođanskih Rumuna. Da li ovo označava još jedan, ko zna koji po redu, raskol na vojvođanskoj autonomističkoj sceni ili, tek, želju grupe manjih partija da iznađu prostor za stvaranje i iskazivanje svog javnog političkog identiteta, to jest odbijanje većih partija da sa “slabijima” dele svoj teško stečeni politički rejting?
Continue reading MOĆ I NEMOĆ VOJVOĐANSKE AUTONOMISTIČKE SCENE: Scile i Haribde vojvođanske autonomije